Dvije opcije pred bosanskim političkim faktorom

    Zašto baš sad i u ovoj mjeri probosanski politički faktor povlači riskantne poteze u smislu potpune konfrontacije sa HDZom? Ranije sam u tom smislu napisao jedan tekst, koji ću ovdje kopirat, koji u određenoj mjeri objašnjava poziciju probosanske opcije.

Bošnjaci i svi oni koji osjećaju pripadnost zajedničkom identitetu sa njima, kako god mi zvali taj identitet, imaju dvije opcije pred sobom.

Prva je da prihvate ultimatum HDZ i njihovog velikog brata Republike Hrvatske, i dugoročno potpišu da budu u jednom većem kavezu u Federaciji BiH, manjem na nivou Bosne i Hercegovine koji teži da se smanji još više, te da dugoročno demografski iscure ili budu politički, ekonomski, vojno ovisni o onima koji su 92- 95 proveli nekoliko Udruženih zločinačkih poduhvata. U prevodu Bošnjaci će biti balkanski Palestinci, za svaki pokušaj promjene takvog stanja dobiće malu packu i to će biti dovoljno da znaju gdje im je mjesto u konstalaciji balkanskih odnosa.

Druga opcija je da krenu u preuzimanje vlasti u Federaciji BiH, što bi značilo 2/3 ovlasti na državnom nivou, u prevodu radnih mjesta i dvije trećine realne moći na terenu. HDZ sam ne bi imao šanse osim da svakodnevno preko par svojih portala bljuje vatru. Realna opasnost ipak leži u podršci Republike Hrvatske koja neće tek tako, što je sasvim logično, prihvatiti potpuni gubitak kontrole političkih procesa u Bosni i Hercegovini. Pritisak će prvo ići diplomatskim, pa onda ekonomskim, a možda i vojnim putem ako ukalkulišu da je takva žrtva potrebna te ako skupe dovoljno hrabrosti. Naravno za vojni dio potreban je amin makar Njemačke i USA za koje sumnjam da su spremne da zbog 200 000 Hrvate Hercegovine dozvole krizu čije razmjere je teško procjenit. Osim toga moraju biti spremni da od regiona naprave novu Siriju. Međutim nikad ne možeš znat i predvidjet ishod jedne takve krize. 

Za razliku od izbacivanja iz vlade 2011, HDZ se ovaj put nikad više ne bi oporavio jer stanje na terenu je izuzetno nepovoljno za njih. Pretpostavljam da je cilj natjerat HDZ na smanjenje zahtjeva te da se promjeni odnos bošnjačkih i hrvatskih pozicija kako na federalnom tako i na državnom nivou. Toliko su ti odnosi iz rata oblikovali svijest hrvatskoj političkoj eliti da postaje tragikomično potcjenjivanje bosanske strane.

U prvoj varijanti imaš mir ali ostaješ nebitan narod na Balkanu koji vjerno sluša svoje zlostavljače ili pokažeš zube pa natjeraš HDZ da prihvate refleksiju realna moći s terena na institucije države i entiteta. Trenutno Bošnjaci/Bosanci nemaju ni jedan razlog da uzmaknu jer je opcija koja im se nudi ratno stanje stvari. Toliko je HDZ nerealan u svojim zahtjevima da čak ni SDA ne može potpisat takav Izborni zakon. 

Hrvatska politika postepeno dozira pritisak, ovo je nova faza u odnosima sa probosanskom stranom, a Milanović i Plenkovic su prvi premijer i predsjednik koji su zajedno nastupili u cilju slabljenja bosanske pozicije. Milanović je potpuno neutemeljeno izjavio da Hrvatska i Srbija trebaju biti u PICu. Jedan od tih neologičnih argumenata bio je da ako može Turska biti u PICu mogu i njeni susjedi. Republika Turska, nije učestvovala u pokušaju uništenja Bosne i Hercegovine, jedino ako naši susjedi ne izjednačavaju Osmasko Carstvo sa Republikom Turskom, ako je to slučaj, dovoljno govori o promašenosti takve argumentacije.

Toliko je stanje ozbiljno za hrvatsku poziciju u BiH da se Dodik poziva u Zagreb, Srbiji se daje legitimacija za miješanje u unutrašnjo političke odnose, Bosna se poredi sa Yugom (Milanovićev pokušaj humora), odlikuju se otpuženi za ratne zločine itd. Sve su to jasne poruke i nikog to ne treba čudit niti biti kivan na Milanovića, on radi ono što smatra da su interesi Hrvatske, na loš način ali to je njegov izbor. Bosanska strana ima zicer, pitanje je hoće li imati hrabrosti napokon povući politički potez, a da ne čeka blagoslov međunarodne zajednice. HDZ nema mahanizam da zaustavi izbacivanje iz vlasti 2022. godine. 

Opcija je da HDZ zaista uđe u ozbiljne pregovore, da shvate da sa druge strane isto tako postoje interesi i ciljevi koji su kako oni vole reći legitimni, i da iza tih interesa stoji dovoljno snage da se provedu ili će kao i dosad pregovori ličiti na ultimatume iz 93. U tom slučaju Bošnjacima neće ostaviti izbor. Ako konfrontacija sa ovakvim HDZom znači nestanak ove države, onda bolje i da je ne bude, makar će ostati svjedočanstvo da je bosanska strana pokušala odbraniti svoje pravo na političko preživljavanje.